Govor Tisine :)
Pisem... Bas volim da pisem! Pisanje radi pisanja. Ljubav radi Ljubavi. Sreca kao putovanje, a ne kao cilj.
Volela bih da u trenucima najvece inspiracije mogu pisati zatvorenih ociju, i to onom brzinom kojom govori Tisina mog Srca. Sklopljenih ociju najjasnije vidis realnost, a Tisina najmerodavnije opisuje i sagledava Sebe kao Bozansko bice. Tada si sam sa Sobom, a opet tu sa celim svetom. Tada znas da je Istina vec u Tebi. Ti si ta Istina. I tada ne dovodis u pitanje misljenje drugih ljudi, jer je to njihova Istina. Tvoja Istina ne mora biti podudarna tudjoj. Ne mora se uklapati u vecinu da bi bila istinita. Razlikovaces je po sopstvenom osecanju. Mozes biti jedan u milion koji govori razlicito, ali kao Bozansko bice imas pravo na to, itekako! Dozvolu si dobio vec samim rodjenjem, ali si je prekrio laznim Istinama drugih ljudi. Ti jesi deo tvoje porodice, ali svako od vas je deo porodice pod kreacijom Univerzuma (ili Boga, svejedno). Dakle, svi na ovom svetu smo jedna velika porodica. Zar to nije predivno?
Svest o tome potice upravo iz one Tisine u kojoj ste Sami pred Sobom. Vi i niko vise. E tad progovara Bog… Sto se dublje spustite u svoje Srce , bolje cete Ga cuti. Tacnije cucete svoj glas, i osecacete ga kao apsolutnu Istinu. Oseticete ceo svet. Ziveti sebe, ali kao deo Univerzuma. Bog je Vi, Vi ste Bog. Vi ste takodje i ta Tisina i Istina i Mudrost i Sreca i Radost i Ljubav. Oni koji smatraju da nisu dostojni komuniciranja sa Bogom nikada ni nece spoznati pravu Ljubav. Nikada nece videti ni priblizan nacin kojim nas On vidi. Nikada nece upoznati Sebe. Zamislite da ceo zivot idete ledjima okrenutim samom Sebi? Da li je to LJubav? O kakvoj se to Ljubavi radi, ako odbacujete Sebe? Koja vam to sila moze pomoci, ako Vi to sami ne zelite? (vasa zelje je za mene zapovest-biblija) . Ne trazite Boga van Sebe, trazite ga u Sebi. U meri u kojoj ga cujete, u toj meri se i identifikujete sa Njim. Tako da svi vi dragi moji koji Sebe smatrate nedostojnim Bozje Ljubavi u stvari se plasite. Plasite se da spoznate Sebe kao Boga, plasite se svoje Velicanstvenosti. A itekako ste Velicanstveni! Sta je tek sa onima koji smatraju da Boga ne treba pominjati bas cesto (koliko li sam onda ja zgresila kad sam Ga toliko puta pominjala u ovom tekstu)? Koliko su tek oni udaljeni od Boga (Sebe)? “To je nesto sto postoji gore, ne valja o tome da se prica, jer je to tako, i mi nemamo pravo da Boga pominjemo tako cesto, jer smo mi Ljudi a on je Bog i on se ne objasnjava” A kakve su onda to specijalne prilike u kojima se prica o tome? Onda kada se setite da se protracili svoj zivot, pa tek onda dozivate Boga, a on je sve vreme bio sa Vama, samo ste odbijali da ga cujete? Rec Bog je samo koncept, naspram onome sto on stvarno predstavlja. Kada nastane koncept, nastane i potreba da se nesto objasni, a tada nastaje i problem, jer cesto ne umemo da stavimo u realan kontekst ono sto nam je nepoznato i sto bas i nije tako cesta tema ovde kod nas. A ono sto nam je nepoznato plasi nas, smatra se nenormalnim, ludim, ili kao vec. Na kraju krajeva zasto bismo istrazivali kada smo mi obicni ljudi, i sve je vec istrazeno i receno mnogo pre nas…? Ma sta je to receno! Ne poznajem dovoljno ni Hriscansku religiju, niti Budizam, a ni bilo koju drugu. Nemam ni zelju da ih upoznam (bar ne u onoj meri u kojoj bi nakon upoznavanja mogla da prisvojim neku kao Svoju jedinu Istinu). Dovoljna mi je ova religija u svom Srcu. Ali ako sve religije za cilj imaju isto, sloboda priklonosti bilo kojoj je na Nama. Bog nam se javlja kroz nasa osecanja. Kada osecate Vi nemate potrebu da objasnjavate , jer jednostavno osecate da je to tako kako jeste . Vise slusajte i osecajte, a manje govorite i mislite, i sve ce vam polako bivati jasnije, a cudesnije :)
p.s. Ne kritikujem, iako mozda zvuci tako. Ovo je ocajnicki vapaj za kolektivnim budjenjem. <3
Bog je moj dobar drugar.